Osmi Putnik is back and kicking ass! Ne, ne radi se o Ridley Scott-ovom Alienu koji je svoju reinkarnaciju dozivio i previse puta, vec o ponovno okupljenom splitskom heavy metal bandu. „Davnih“ osamdesetih Osmi Putnik je djelovao pod vodstvom danas veoma popularnog Zlatana Stipisica Gibonnija (tadasnji nadimak mu je bio Dzibo), koji je bio glavni autor i pjevac grupe. Nakon tri izdana albuma Gibonni se posvecuje solo karijeri i band se dovodi u stanje hibernacije, da bi se 2002. godine ponovno okupili, ali ovaj put bez Gibonnija koji je postigao velik uspjeh u solo karijeri. Njega je zamijenio tadasnji pjevac splitskog banda Pandora Dean Clea Brkic, koji ne samo da je odlican vokalist, vec i pravi frontman i showman na live nastupima. Osim Deana, pridoslica u bandu je i bivsi gitarist grupe Kompleks K - Kristian Krista Barisic. Ostatak postave cine ljudi koji su sudjelovali na proslom albumu Putnika („Drage sestre moje... Nije isto bubanj i harmonika“): Bojan Antolic Bozo – gitara, Mirjan Jovanovic Toso – bubanj, te Davor Gradinski Dado, koji je jedan od osnivaca Osmog Putnika, na bass gitari.

Vec je receno da se nova postava banda okupila 2002., ali dvije godine trebale su im za pripremu novog materijala, tako da je snimanje albuma zapocelo tek sredinom 2004. godine i to pod produkcijskom palicom novog pjevaca Deana u njegovom studiu „Pandora Box“.

Odmah mogu reci da je Dean obavio sjajan posao, produkcija je i vise nego dobra, barem za nase prostore. Jedino sitna zamjerka ide zvuku gitare koji je mogao biti i malko ostriji i zesci, ali to je vec subjektivno misljenje.

Zanimljiva star je da vecinu pjesama nije napisao clan benda, vec Bozina zena Ivana Antolic. Mozda je i to razlog sto je vecina tekstova ljubavne tematike. Na albumu prevladavaju pjesme srednjeg tempa s lijepim uvodnim solazicama i catchy refrenima, steta sto nema jos koje brze.

Novi clanovi banda dobro su pokazali sto znaju – Clea je majstorski odradio vokalne dionice (pogotovo vrisak na pjesmi „Ti i ja“, da se najezis hehe), a Krista je unio brzinu u solaze i malo ih modernizirao. Clea je takodjer i odsvirao klavijature na albumu, koje su ipak gotovo neprimjetne i imaju samo ulogu stvaranja bolje atmosfere u pjesmi. Ritam sekcija je cvrsta i bez nepotrabnih pretjerivanja na instrumentima.

Na albumu se nalaze i dvije pjesme iz stare ere Putnika, ciji autor je Gibonni, a to su „Glasno, glasnije“ i „Srce od kamena“. One se ne razlikuju bitno od originalnih verzija, ali su produkcijski kvalitetnije i „svjezije“.

Nezahvalno je izdvajati favorite medju pjesmama, ali ne mogu, a da ne izdvojim naslovnu stvar „Ziv i ponosan“! Stvarno prekrasna pjesma koja mi tjednima nije izlazila iz glave zbog odlicnog teksta i jos bolje muzicke podloge. Za tu stvar su napravili i spot u pravom rokerskom stilu, a vjerojatno ima i simbolicko znacenje za band.

Da rezimiram za kraj: „Ziv i ponosan“ je album na kojem mozete cuti klasicne heavy metal pjesme sa primjesama hard rocka, prepun dobrih riffova, melodicnih solaza i kvalitetno otpjevanih vokalnih dionica, a sve to zapakirano u vrlo dobru produkciju. Ako volite nesto u tom stilu, uzmite ovaj album i slusajte ga glasno, glasnije!