Evo i to se dogodilo. Hrvatski „malo žešæi“ bendovi na oficijalnoj kompilaciji jednog veæeg izdavaèa – Dallas Recordsa. Kad metalci pogledaju naziv kompilacije, pomisle da se radi o totalno extremnoj underground muzici, ali ova kompilacija ipak nije namijenjena (samo) metalcima, veæ i široj publici.
Dakle, undergrounda, u pravom smislu te rijeèi, na ovoj kompilaciji nema, a što ima saznat æete u narednim redovima gdje æe o svakom bendu biti ponešto napisano.

Definitivno prvo ime na kompilaciji je rijeèki bend Father, koji kvalitetom zvuka i izvedbe odskaèe od ostalih bendova istog stila, a taj stil najlakše bi bilo opisati kao Nu metal. Na ovom CD-u predstavljeni su sa dvije pjesme, „Chigla Pegla“ i „Machina“, koje zvuèe prilièno „amerièki“, tj. kao nešto što je trenutno jako popularno u SAD-u. No, za sad su deèki postigli uspjeh „samo“ u Velikoj Britaniji po kojoj su nedavno imali turneju, a SAD bi tek trebali osvojiti. Želim im puno uspjeha i više neæu pisati o njima, jer na kompilaciji su i manje poznati bendovi koje tek treba predstaviti ljudima. Idemo dalje.
E.N.D. dolaze iz Zadra, sviraju neku mješavinu Hardcore-a, Thrash-a i Melodic Death-a i tehnièki su jako potkovani. Njih sam imao prilike i gledati live, stvarno su rasturili i vidi se da su dobro uigrani! Takoðer su na kompilaciji predstavljeni sa dvije pjesme, a to su sporija „Broken World“ te brza i razorna „Pointless Revelation“. Više o njima možete saznati ako proèitate intervju koji su dali za Rock Planet na http://www.rock-planet.com/clanak.php?id=82.
Rijeèki Downfall do nedavno su svirali stilski identiènu muziku kao Children Of Bodom, ali nešto se dogodilo i sada zvuèe totalno drukèije. Okrenuli su se ka modernijem zvuku, sa dosta progresivnih utjecaja, ali opet i brutalnih dijelova. Na CD-u se mogu èuti dvije njihove pjesme, „Second“ koja me podsjeæa na Emperor sa zadnjeg albuma te dosta slièna „B.l.e.a.k.“. Vokal nije monoton, mijenja stil pjevanja, tako da ga možemo èuti kako growla, vrišti i pjeva kao curica, a velike pohvale idu za back vokale koji su odlièno uklopljeni u cjelinu.
Spliæani Koziak veæ su otprije poznati ljubiteljima hrvatskog metala. Iz priložene 2 pjesme, „Your Final Sunset“ i „Down to Zero“, može se zakljuèiti da su tehnièki izuzetno potkovani, pogotovo gitaristi, a i da vole dobre melodije. Malo je teško svrstati ih u jedan žanr, ali mislim da su najveæim dijelom u Melodic Death-u. Zanimljivo je da im je kod produkcije puno pomogao Darko Grubišiæ, poznatiji nam kao gitarist splitskog heavy benda Stimulans. Iako je Koziak stilski razlièit od Stimulansa, Darko se prilièno dobro snašao u ulozi producenta.
Još jedan malo poznatiji bend je Mahatma iz Zaboka. Klasificirani kao Art Post grungeri, èlanovi Mahatme stvarno znaju napravit kvalitetnu svirku. Ali moram priznat da sam ostao razoèaran pjesmama koje su ponuðene na kompilaciji, ne toliko „Let Life“-om koliko „Visitor“-om. „Let Life“ je još koliko-toliko zanimljiva i sa nelošim zvukom, ali „Visitor mi je jednostavno dosadna pjesma sa prevelikom kolièinom efekata i katastrofalnim zvukom doboša (za dlaku bolji od Larsovog na St.Angeru).
E sad ono što me uspjelo iznenadit – One Piece Puzzle, bend koji je pobijedio na ovogodišnjem Art & Music festivalu. Veæ po naslovima pjesama vidi se da to nije nešto normalno - „Ona Prima Ljudski“ i „Superveshmasina“, ali ta muzika koju ovi luðaci stvaraju je neopisiva. Ima tu elektronike, distorziranih riffova, vrištanja, šaptanja, èudnih beatova... Iako mi se baš i ne sviða sve to skupa, moram priznati da su prilièno originalni! Tko zna na kojim su drogama bili kad su to snimali :-)
Sljedeæi su Mental Harakiri, koje bih ja okarakterizirao kao bend križanac Hardcore muzike i Nu metala. I oni su predstavljeni sa dvije pjesme, „Marching To The Beat“ i „Marathon“. Iako su nekom možda zanimljivi, mene se baš i nisu dojmili, ponajprije zbog jednostavnih melodija na bass gitari te neuvjerljivog pjevaèevog engleskog izgovora, a i produkcija je mogla biti bolja.
Došli smo i do, po meni, najgoreg dijela kompilacije – varaždinskih Dead By Mistake. Zašto mi je to najgori dio kompilacije? Pa bend miješa danas vrlo popularni Metalcore sa EMO zvukom, a meni se na sam spomen tih dvaju pravaca, da prostite, bljuje. Ne znam, èim èujem to zamislim si one njemaèke „rasturaèe“ Tokio Hotel. Nije lijep prizor, vjerujte mi. Al dobro, moramo biti profesionalni. Dakle, i ovo je jedan od bendova koji je predstavljen sa dvije pjesme na kompilaciji, a to su „In This Lullaby“ i „Treasure Every Moment“. I nakon preslušavanja moje osobno mišljenje o bendu se nije promijenilo – jednostavni riffovi, puno vrištanja (ali bezveznog vrištanja) te pjevanja ko curica definitivno nije moj stil muzike, ali neèiji možda je pa zato kažem – tko voli, nek izvoli.
Ugodno iznenaðenje predstavljaju Gothic rockeri Sentiment, koji su, na žalost, predstavljeni sa samo jednom pjesmom. Doduše, njihova stvar „I'm Sorry“ ipak je izabrana za najavni single s New Underground kompilacije. Po mojem mišljenju sasvim logièan potez. Zašto? Zato jer je pjesma ko stvorena za radio – relativno lagana, lijepe melodije, izražene klavijature, catchy refren... Ako bih ih usporeðivao s nekim, onda bi to bili Sentenced, ponejprije zbog melankoliènog zvuka. I obavezno moram pohvaliti vokala koji ima ugodan, malo dublji glas i da još malo poradi na tehnici mogao bi pjevati u nekom Heavy metal bendu.
Približavamo se kraju, ostala su još dva benda od kojih je jedan iz Zagreba – Good Day To Die, okarakterizirani kao Stoner rock. Njihova pjesma zove se „Desert City Lights“ i predstavlja prilièno dobar primjerak Stoner rocka. Sporijeg je tempa i iz laganog uvoda prelazi u grubi masivni zvuk. Pohvale idu za aranžman i izvedbu, a zvuk je takoðer na razini. To je ujedno i najduža pjesma na CD-u, traje punih 7 minuta.
Zadnji bend koji je našao svoje mjesto na kompilaciji je dubrovaèka F.E.B.R.A., još jedan primjer popularnosti Nu metala, odnosno Metalcore-a. Naslov pjesme je „In Scar“, a prilikom slušanja može se primijetiti da su èlanovi benda relativno mladi. No, to ipak nije imalo previše utjecaja, možda jedino na vokal. Bend zvuèi dosta uigrano, a i zvuk nije loš.

Izvana CD izgleda prilièno dobro, prevladava tamnoljubièasta boja. Zamjerka jedino ide lošem odabiru boje za naslove pjesama koji su teško èitljivi. Unutar omota CD-a nalaze se i glavni podaci o svakom bendu, dakle: ime benda, naziv pjesme, producent te web-sajt benda.

I što reæi za kraj? U svakom sluèaju, izdavanje ove kompilacije je jako pozitivna stvar! Iako na CD-u prevladavaju moderniji muzicki stilovi, ipak je to velik korak za domaæe žešæe bendove! Sad se možemo samo nadati da æe biti još takvih kompilacija i da æe se na njima naæi i bendovi drukèijih usmjerenja, poput Heavy, Thrash i Death metala!
I naravno, svaka èast Dallas Recordsu na obavljenom poslu!
Nadam se da vam recenzija nije bila preduga, kad se radi o promoviranju domaæih bendova ne treba biti škrt na rijeèima.