Anima je mladi bend iz Kikinde koji je nastao poèetkom ove godine, taènije u februaru. Iznenaðujuæe je i krajnje pohvalno da su veæ uspjeli snimiti demo snimak i to u periodu od aprila do juna ove godine. Vidi se da se ne radi o amaterima koji tek trebaju nauèiti svirati, nego o momcima koji veæ imaju iskustva s muzikom. A ono što sviraju je za još veæu pohvalu. Najprecizniji opis muzike koju momci sviraju bio bi melanholièki avantgarde progressive rock/metal s dosta ambijentalnih i atmosferiènih momenata. U poplavi ekstremnih bendova gdje najviše prednjaèe bendovi death i black metal orjentacije, svirati ovakvu vrstu muzike je krajnje hrabro.

Vjerovali ili ne ovaj demo je snimljen u studiju (studio Bit, Kikinda). Album poèinje jednominutnim introm koji prelazi u pjesmu “Spasenje“ koja je ujedno najduža i najkompleksnija pjesma na demu. Opis muzike koju Anima svira veæ sam dao, nisam primjetio da se oni tako opisuju, ali nakon dosta preslušavanja zakljuèio sam da je taj opis najpravilniji i najprecezniji. Kako to u prevodu izgleda, morat æete najprije sami poslušati ovaj demo, ali neosporno je da se u muzici koju Anima svira mogu osjetiti utjecaji Pain of Salvation-a, Opeth-a pa do Osvajaèa (najviše u laganim momentima pjesama, iako vjerujem sasvim nenamjerno). Anima ove bendove nije kopirala nego su ipak na neki naèin originalni, a svakako danas više nema benda u èijoj muzici se ne mogu primjetiti neki drugi. Dobar potez je stavljanje odmah nakon intra baš ove najduže pjesme na albumu (skoro 9 minuta) gdje slušaoc dobija pravu sliku o kvaliteti i moguènostima benda te se zainteresira i za ostatak albuma.

“Gde smo sada mi?“ je jednim svojim dijelom klasièna balada, dok je drugim dijelom pjesma poprilièno èvrstog zvuka koji ipak ne bježi od melanholièkog baladnog osjeèaja. Bend gaji taj tegobni, depresivni i melanholièni zvuk na èitavom albumu. Kvalitene sporije gitarske solaže (u maniru npr. Riverside-a) najveæa su uzdanica ovog benda, a slušaoc ne može ne imati respekt prema odsviranom.

“Vrisni moje ime“ ima potencijalnu „hitiènost“ koja bi bend mogla odvesti i u mainstream vode. U svakom sluèaju kada bend jednom izda pravi oficijalni album za nekog izdavaèa, dobar potez bi bio izdati ovu pjesmu kao single, jer se pjesma pamti èitava od prvog slušanja i laka je za pjevušiti. Osim bonus numera sve pjesme na demu su na srpeskom jeziku, što može kasnije predstavljati veliki plus bendu u probijanju na ex-YU tržištu.

“Klovn“ ima u svom prvom djelu i najnemelanholièi feeling, mahom zaslužan zbog specifiène kombinacije bubnjeva, klavijatura te riffova i sola. Meðutim, pjesma je daleko od neke veselice, proèitajte samo tekst pa æe vam sve biti jasno, a i u ostalim dijelovima pjesme se vraæa karakteristièna anima-melanholija. Visoki clean vokali kako u ovoj pjesmi tako i u ostalima je nekako blago reèeno èudan. Možda je do produkcije istog, ali daljnje vježbanje i usavršavanje vokala bi svakako dobro došlo.

“Pakleni put za kraj“ je nažešèa pjesma na albumu u kojoj èak ima i growl vokala. Na žalost, zapravo je jedini (veèi) minus na ovom demo albumu. Growl je ispao poprilièno nekvalitetan što kvari èitav dojam pjesme, možda je do produkcije... Npr. predzadnji dio pjesme “Gde smo sada mi?“ ima takoðer dosta èvrst zvuk, ali pjesmi se ne može ništa pretjerano uzeti za zlo, a i nema growl vokala koji loše zvuèi.

“Zima kada cvetaju ruže“ je naslovna numera dema u kojoj bend pravi zanimljiv eksperiment uz violinu i dijelove s akustiènom gitarom, a klavijaturni dijelovi su sjajno uklopljeni.

“Fistful Of Dust”, “Sold Out Life” i “Trip To Heaven/Hell” su bonus pjesme, a radi se o pjesmama “Spasenje”, “Gde smo sada mi?” i “Pakleni put za kraj” otpjevanim na engleskom jeziku. Produkcija èitavog albuma je iznenaðujuæe dobra, ako se uzme u obzir da je bendu ovo prvi demo album. Bubnjevi su odsvirani u studiju, nije korištena ritam mašina. Na nekim mjetima vokal je malo èudno produciran, ali siguran sam da æe na daljnjim albumima bend poraditi na spomenutom. U svakom sluèaju Anima je bend vrijedan pažnje i momci ako se nastave dalje usavršavati mogli bi postati važno i cjenjeno ime na èitavoj ex-YU sceni.